Fenomenalan tart od pomadora i sve što stiže

Upala sam neki dan u instagramsku zečju rupu. Story žene koju pratim (rekla bih vam i koje kad bih se mogla sjetiti) odveo me na profil Ane Bučević. Ime mi je površno poznato, znam i u kojoj je niši/branši, ali te mi neke davne godine nije sve to sjelo na prvi klik i nisam nikad ušla dublje u njezin sadržaj. Što zapravo želim reći jest da je puno vremena prošlo od trenutka kad sam saznala da postoji do prošlog tjedna kad sam se po drugi put našla na njezinom profilu.

A na tom profilu u ovom trenutku u komentarima ima puno razočaranja i ljutnje. Koliko sam uspjela shvatiti, autorica je napravila aplikaciju, sav stari sadržaj zaključala i uklonila sva videa s YouTubea. Stari su se pratitelji našli povrijeđeni i razočarani, kao da si im dao poklon pa ga uzeo natrag.

No ne pišem vam sve to kao trač-partiju, nije moj đir. Ali nije da me se ne tiče, ne bih vam inače pisala o tome. Naime, jako mi je bilo zanimljivo čitati sve te komentare ispod jer su bili točno zrcalo onoga što se već dugo trudim da se u Da mi je nešto slatko... svemiru ne dogodi.

Za stvaranje sadržaja treba vremena, angažmana, truda i novca. Svaka usluga i platforma koju koristim da bi sadržaj došao do vas traži neki mjesečni iznos, neke veći, neke manji. Svaki recept traži promišljanje, rad, sastojke i vrijeme. Moj je odabir još davno pao na to da se ti resursi ne financiraju klasičnim sponzorskim modelom koji bi mi ukinuo tu divnu slobodu i tražio svoj ritam, rokove i nametnuo nečije tuđe zahtjeve i standarde. Ali ipak jesam na neki način sponzoruša - moji ste sponzori vi.

Ima taj određeni broj ljudi koji umjesto da popije jednu kavu mjesečno ima aktivnu pretplatu na Da mi je nešto slatko... i taj određeni broj ljudi drži cijeli brod na površini. Kad pomislim na te ljude na hrpi, srce mi se smije.

Ali... smije mi se i kad pomislim na sve ostale koji čitaju ove mailove. Jer srce Da mi je nešto slatko... svemira su zajednica, učenje i uživanje. Tako je još od 2007.

Pomislim nekad kako bih vam najradije, baš kao 2007. sve otvorila i sve poklonila, ali i u mom životu kao i u svačijem postoje krediti, obveze i računi. A s okruglim rođendanom na pomolu (a nije ni 20. ni 30.) i sa svim odraslim obvezama koje takvi rođendani nose, ne mogu si i ne trebam priuštiti dati toliko vremena ako to ne pridonosi životu moje obitelji.

I zato uvijek hodam po toj tankoj liniji gdje vam ne želim previše i preagresivno prodavati zato što cijenim sve te godine i vrijeme koje ste tu, ali sam isto tako iskonski sretna kad netko stisne tu pretplatu jer znam koliko vrijednosti i truda stoji iza svih tih godina, gotovo 1000 recepata, 16 bogatih magazina, četiri kuharice i nebrojeno puno sadržaja na društvenim mrežama.

A najsretnija sam što će se to napokon jasno i vidjeti kad Da mi je nešto slatko... u rujnu proviri u novom ruhu. Trebalo je to biti još prošlog rujna, ali podcijenila sam bila vlastiti(!) web i vlastiti sadržaj i tek sada, nakon ovoliko vremena imam proizvod koji će sve pokazati na jednom mjestu, organizirano i lijepo kako to DMNS zaslužuje. Moglo bi se reći da je to prije neki mini portal nego ono što zamišljamo kao blog. Jedva čekam da ga vidite.

Stari sadržaj kojem se sada na blogu može pristupiti u rujnu neću zaključavati, to je moj poklon koji vam ostaje i pričinja mi zadovoljstvo kad znam da se po tim receptima kuha svugdje po svijetu. Novog će sadržaja i dalje biti i na besplatnoj razini, ali još više, raznolikijeg i boljeg na onoj koja je za #Familiju - zajednicu koja od listopada poprima novi, kvalitetniji oblik.

Ako se želite pridružiti, ovog ljeta hvatate posljednji vlak za upad po sadašnjim uvjetima. U rujnu se mijenjaju cijene i struktura pretplate. Dvije Ivane, Irena, Mirta i Silvija poslale su mi ovih dana mailove koji će vam vjerojatno bolje od mene objasniti što vas lijepo u zajednici, magazinu i ostalom sadržaju čeka ♡ Ako i vi želite komadić interneta kakav je nekad bio...

A s obzirom na to da djela vrijede više od riječi, ostavljam vam ovdje jedan od najboljih neobjavljenih recepata koje imam u arhivi - divan tart od rajčica na koji me neki dan podsjetila moja prijateljica Nina. Ovaj je recept dakle za nju, ali i za sve vas koji ste tu. Znat ćemo zajedno naći neki dobar balans u kojem se svi osjećamo dobro i cijenjeno - jer jedino tako i treba.

Javite mi svoje misli na ovu temu, koje god one bile - uvijek je bolje kad komunikacija ide u dva smjera.

Uživajte u vikendu ♡

A.M.